Odabrao: Đelo Hadžiselimović
Čiča Zoranova koliba
Blog
subota, rujan 6, 2014

Nastalo je posvemašnje medijsko i polit-analitičarsko zgražanje nakon što je potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina o prvostupanjskoj osudi bivšeg vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe na bezuvjetnu zatvorsku kaznu zbog političke korupcije, u njegovu obranu izjavio da "pojavu treba osuditi, ali druga Sabu treba spasiti".

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, dijagnosticirajući ovu izjavu kao krilaticu iz komunističkog doba, ne skriva gnušanje nad ovakvim blagim tretmanom osuđenog: "'Osudimo pojave, ali drugove spasimo'... Ako se gospodin Komadina šalio to je vrlo uspješna šala. Ako se nije šalio onda je to doista tragično. SDP-ov stav da i nakon prvostupanjske presude stoje iza Sabe je tragičan i tragikomičan, ali to je lažna hrvatska socijaldemokracija koja iza tog naziva krije puno truleži, puno nemorala."



U našoj zemlji, ali i u ovom historijskom trenutku na Zemlji, gdje su vrednote i kategorije izmiješane, kaotične, kakofonične pa i izokrenute, gdje SDP-ovi socijaldemokrati provode neoliberalnu politiku, a HDZ-ovi demokršćani ne razumiju ni "k" od Isusova kršćanstva, ova situacija odlično to ilustrira.

Postoji u Novom zavjetu jedna čuvena i paradigmatska scena koja ilustrira Isusov stav o tome kakav odnos treba zauzeti prema "grijehu" i "grešniku". Iz te epizode kršćanska teologija izvlači dalekosežne zaključke o moralnoj teologiji, ali ta načela niti kler niti političke stranke koje se kršćanskim predznakom kite u stvarnosti nisu u stanju živjeti, dapače, žive upravo ona suprotna.




Evo tumačenja ex pape Benedikta XVI: "Dok je poučavao u hramu, pismoznanci i farizeji dovedoše Isusu neku ženu uhvaćenu u preljubu, za što Mojsijev zakon predviđa kamenovanje. Ti ljudi traže od Isusa da osudi grešnicu s nakanom 'da ga iskušaju' i da ga navedu na pogrešan korak. Prizor je pun dramatičnosti: o Isusovim riječima ovisi život te osobe, ali isto tako i njegov život. Dvolični tužitelji, naime, pretvaraju se da traže od njega sud, a zapravo upravo njega žele optužiti i osuditi. Isus je, međutim, 'pun milosti i istine' (Ivan 1,14): on zna što je u srcu svakog čovjeka, želi osuditi grijeh, ali spasiti grešnika i raskrinkati dvoličnost. (...) I koja je njegova presuda? 'Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen'. Te su riječi pune razoružavajuće snage istine, koja ruši zid dvoličnosti i otvara savjesti za veću pravednost, pravednost ljubavi..."

Što dakle imamo? Imamo jednu od središnjih postavki kršćanske moralke koja upućuje na to da "grijeh" treba osuditi, a "grešnika" ne uništiti. Imamo i stav jednog od vodećih domaćih socijaldemokrata koji kaže da pravno presuđenu "pojavu" političke korupcije Željka Sabe treba osuditi, a osuđenog "grešnika" druga Sabu "spasiti".

Vidi li netko razliku između ovih kršćanskih dvaju spasiteljskih gledišta? Izjava Zlatka Komadine na liniji je katoličkog moralnog nauka i nema suštinske razlike. Kao što nema moralnih načela u političkom igrokazu zvanom "demokracija" ni Isusa u današnjem kršćanstvu.

Željko Sabo, "idi i ne griješi više".

Etnolog @ 09:56 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 11, 2013

Dr. Malachi Brendan Martin (23.07.1921. – 27.07.1999.) bio je revnosni katolički svećenik, jezuitski teolog i pisac, te profesor na Vatikanskom pontifikalnom biblijskom institutu. Imao je tri doktorata i bio autor šesnaest knjiga o religijskim i geopolitičkim temama, prevedenih na osam jezika. Govorio je deset živućih jezika te četiri klasična (grčki, latinski, aramejski i klasični arapski). Živio je širom Europe i u SAD-u, te putovao mnogo Europom, Azijom i Bliskim istokom. Preko 30 godina bio je egzorcist, a tijekom svoje duge karijere bio je i savjetnikom trojice papa. Kada čovjek s takvom biografijom govori ovako nešto, treba vjerovat da ne govori samo zato da mu se čuje glas na radiju.

 



Etnolog @ 22:50 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 2, 2012

"Evo najčešćih simptoma ove epidemije koja će zabrinuti mnoge administracije svjetskih vlastodržaca:

1. Tendencija da dopustiš da te vodi intuicija umesto da djeluješ pod pritiskom straha, nametnutih ideja i navika uvjetovanih prošlošću.

2. Potpun gubitak interesa za kritiziranje drugih i preokupaciju djelatnostima koje stvaraju konflikte.

3. Potpun gubitak sposobnosti za brigu – ovo je jedan od najozbiljnijih simptoma.

4. Kontinuirano zadovoljstvo u prihvaćanju ljudi i stvari onakvih kakve jesu, uz jačanje tendencije odustajanja od želje da ih se mijenja.

5. Želja za promenom sebe tako da se unutarnje misli, osjećaji i emocije te pitanja tijela rješavaju tako da unaprijeđuju zdravlje, kreativnost i ljubav.

6. Česti napadi smiješenja osmjesima što kažu “hvala” i koji stimuliraju osvještavanje jednote sa svim oko sebe.

7. Rastuća otvorenost prema spokoju, jednostavnosti, smijehu i sreći.

8. Sve češći trenuci ugodnog osjećaja ispunjenja i radosti u jedinstvu s vlastitom nutrinom.

9. Pronalaženje zadovoljstva u svojstvu mironosca koji širi radost i svjetlo umesto kritike i indiferentnosti.

10. Sposobnost da se bez napora živi sam, u vezi, s obitelji ili u zajednici na osnovi jednakosti, bez potrebe da se igra uloga upravitelja ili želje da se žrtvuje.

11. Osjećaj odgovornosti i radosti u tome da se svijetu ponudi ispunjenje snova o obilju, skladu i mirnoj budućnosti.

12. Potpuno prihvaćanje vlastite prisutnosti na zemlji i želja da se izabere svaki trenutak za ono što je dobro, istinito, živo i skladotvorno.



Ako želiš nastaviti živjeti u strahu, ovisnosti, konfliktima, bolestima i konformizmu, onda po svaku cijenu izbjegavaj ljude s gore navedenim simptomima, jer su vrlo zarazni. Ako već imaš te simptome, znaj da ti je situacija vjerojatno vrlo beznadežna. Medicinski tretman može privremeno potisnuti simptome, mada je njihov progres neizbježan.

Budući da ova pojava sreće izaziva gubitak straha od Najvišeg Bića, što je središnji stup na kome počiva vjerovanje judeo-kršćansko-islamističkog vjerskog sustava, te gubitak straha od smrti koji prožima moderno materijalističko društvo, na horizontu budućnosti su rizik društvenih nemira uslijed potpunog gubitka interesa za ratovanje i da se uvijek mora biti u pravu, skupovi sretnih ljudi koji spokojno rade, pjevaju, plešu i slave život, pojava slavljenja vlastitog fizičkog i duhovnog iscjeljenja, plima ekstremne radosti i kolektivnog emotivnog pražnjenja.

Etnolog @ 15:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, prosinac 24, 2011

Nije šala. Kad je došlo već do toga da HTV pozove u Otvoreno ravnatelja Državnog hidrometeorološkog zavoda mr.sc. Ivana Čačića (23.12.2009.) da progovori o klimatskim promjenama, rastu temperatura, podizanju razine mora i predstojećim milijunskim migracijama ljudi pogođenih tim procesima - onda znate da je vrag odnio šalu. Ono što znam već nekoliko godina napokon je, objavom na državnoj televiziji, prestalo biti aktivističko "rekla-kazala", katastrofičarski pesimizam, teorija zavjere i sl. te postalo i mainstream informacija. Sad više nitko ne može reći "nisam znao/la". Poput moje frendice koja me neki dan slušala otvorenih usta kad sam joj govorio o otapanju polarnih kapa; o jednom ledenjaku 20 kilometara dugom i 5 kilometara širokom koji se otkinuo od Antartktika i dok ovo čitate putuje prema Australiji te stotinjak manjih koji putuju prema Novom Zealandu ugrožavajući brodove; o efektu koji će to otapanje neviđenih količina slatke i hladne vode imati po uhodane tijekove slanih i toplih morskih struja uslijed čega se može dogoditi da Golfska struja prestane pristizati s Atlantika u Europu i donositi nam proljetno zatopljenje te prouzročiti u Europi novo ledeno doba; o nepojmljivim količina metana, najgoreg plina koji doprinosi učinku staklenika, vezanim u permafrostu ("vječno" zamrznutom tlu Sibira i Sjeverne Amerike te podmorja) koji se u zadnje vrijeme počeo otapati s nesagledivim posljedicama po eksponencijalni rast globalnih temperatura; o 300 do 700 milijuna Afrikanaca koji će krenuti prema Mediteranu i Europi, dakle i prema našoj obali, zbog neizdrživih životnih uvjeta u njihovim trenutnim postojbinama; o monsunima koji inače Aziji donose kiše i obilne žetve a koji bi mogli nestati uslijed promjene strujanja morskih i zračnih masa uzrokujući glad stotinama milijuna...

Siguran sam da većina ljudi, poput ove moje drage, inteligentne i obrazovane prijateljice, uopće nije svjesna onoga što se događa s planetom. Činjenica da još uvijek mogu otići u dućan kupiti hrane, da se na televiziji vrte zabavni šouovi, a na stadionima utakmice i takmičenja, da po kafićima, u autima i na koncertima trešte zabavni ritmovi i zvuci od kojih noga refleksno i zaigrano sama pocupkuje, da će ovih dana svi razdragano ničim izazvani "dočekivati" i čestitariti jedni drugima nepostojeće pojave poput "Božića" ili "Nove godine" - sve to stvara jedan oblik kolektivne hipnoze zbog koje je rijetko tko spreman na stres svjesnosti o istinski postojećim činjenicama oko sebe. Ovih trenutnih 15 do 20 stupnjeva vani nakon prekjučerašnjih -15 do -20 nije normalno. Ove sve češće poplave mora u Rijeci i Veneciji (više od 50 u zadnjih 15 godina) nisu baš normalne. I proljetno-ljetne suše zbog kojih stradavaju urodi nisu baš normalne. Čak je i Čačić rekao da će Hrvatska u novoj, promijenjenoj situaciji imati sušu i topliju klimu. Ali Čačić nije uzeo brojne faktore u obzir, kao što ih nisu uzimali ni drugi znanstvenici čiji su modeli predviđanja bili prilično optimistični a sad užurbano mijenjaju svoje predikcije i hvataju se za glavu priznajući da su bili u krivu.



No čak ni njihovi apeli i kuknjava, pa niti dramatičan suzni trenutak kad je na upravo završenoj konferenciji o klimatskim promjenama u Kopenhagenu predstavnik Tuvalua zavapio svjetskim vođama kako je sudbina njegove države od četiri otoka i pet atola (12000 stanovnika) u Pacifiku "u njihovim rukama", nisu doprli do mozga onih za koje se, možda i krivo, smatra da imaju moć odluke.



Konferencija je netom završena, ali se oko zajedničkih stavova i akcije nisu dogovorili. Možda je tome razlog što oni znaju više no što se usude reći javnosti? Možda znaju da se neke stvari više ne mogu ili nikad nisu ni mogle zaustaviti. Možda ste nekad pročitali u Novom zavjetu odlomak u kojemu Isus navješćuje o tzv. posljednjim vremenima: 
"I bit će znaci na Suncu, Mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Ljudi će umirati od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati." (Matej, 21,25-26) Ove "sile nebeske koje će se poljuljati" oduvijek su me intrigirale jer mi se to činilo nečim nemogućim. No zanimljivo je da sam još prije dvadeset godina prvi put čuo iz krugova jednog indijskog gurua kako govori da će u skorijoj budućnosti doći do nagle i radikalne promjene polova Zemlje. Prije koju godinu sam, pak, čuo da je Gabrijela, osnivačica i proročica Univerzalnog života iz njemačkog Wurtzburga (još živuća) još prije gotovo tridesetak godina navještala istu katastrofu. A odnedavno su o promjeni polova počeli govoriti otvoreno i znanstvenici. Polovi se zasad pomiču polako ali sigurno, no postoji znanstveni konsenszus da je promjena magnetnih polova "svaki čas" ne samo moguća već i da odavno kasni. Učestala vulkanska aktivnost diljem planete (kao ova trenutno na Filipinima), tsunamiji, povećanje nekoć konstantne Zemljine osnovne frekvencije ili "pulsa" (za kojeg se nekad smatralo da je konstantan i na kojem su vojske zasnovale globalnu komunikaciju) sa 7.8 na 11 Hz i više bez ikakvog razjašnjenja - sve su to pokazatelji da "živimo u zanimljivim vremenima" i da bismo se trebali odvratiti od besmislica ovoga svijeta i više posvetiti spoznavanju njegovih i vlastitih istinskih procesa. Jer, ako je točno da će 2012./2013.g. Sunčev sustav doći u poravnanje sa crnom rupom u središtu naše galaksije Mliječnog puta te da će ta osobita konstelacija koja se zbiva svakih 25800 godina (a taj je ciklus ugrađen i u Majanski kalendar) biti i vrhunac osobitog i pozitivnog zračenja koje će onima koji mu budu otvoreni omogućiti skokovit duhovni razvitak - onda je to i potvrda da gdje god ima velikih kušnji, ima i prilika za velik rast.

A u našem malom sokaku u međuvremenu nam je izabrati predsjednika/cu među dvanaestoricom manje ili više problematičnih lica. Jednog od najproblematičnijih, Bandića, upitao je novinar RTL-a što bi rekao kao hrvatski predsjednik da je bio u Kopenhagenu (podrazumijevajući pritom spomenutu klimatsku konferenciju). Nato ga je ovaj bedasto pogledao i upitao: "Ne znam na što mislite?" Taj čovjek ne zna da svijetu gori pod nogama, ne zna engleski niti koji drugi strani jezik, ne zna odgovoriti niti na jedno pitanje koje mu se postavi već pravi od novinara budale, ali zato zna lagati, zna izbjegavati odgovore, zna bauljati unaokolo i obećavati i dijeliti novce zagrebačkih poreznih obveznika diljem Hrvatske i po Bosni i Hercegovini, zna se otresati na sugovornike i suradnike... A nadasve zna da žudi biti hrvatskim predsjednikom jer u protivnom bez SDP-ovog plašta ubrzo bi mogao postati nitko i ništa, a egomanijak poput njega bi to teško podnio. A što je najgore, prema anketama čini se da bi taj lik mogao i ući u drugi krug, a onda Bože nam pomozi. BANDIĆ ANTE PORTAS!!! Nije šala.



Etnolog @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 22 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 31, 2011

Prošloga je tjedna zastupnik Partije ujedinjenih penzionera Đuro Perić u srpskom parlamentu zaprepašten postavio pitanje tko je izdao dozvolu i organizirao Thompsonov beogradski koncert, što je među zastupnicima izazvalo nevjericu i podsmjeh. Penzioner Perić je, naime, krivo protumačio novinski članak u kojem se govorilo o Thompsonovom koncertu u Biogradu, dok je ovaj shvatio da je riječ o Beogradu. Također, koji dan prije toga digla se buka u Srpskoj radikalnoj stranci oko toga kako je moguće da se diljem Srbije putem kabelske televizije moglo gledati Thompsonov maksimirski koncert iz 2007.g., što smatraju nedopustivim zbog njegova veličanja ustaštva. To, naravno, nikako nije dobro leglo deklariranim četnicima.

Pa sad, da su si radikalci dali malo mašti na volju, mogli su također uživati i u melosu koji je njihovom uhu puno bliži i poznatiji, a prepoznali bi ga u ponekoj pjesmi koju Thompson rado pjeva bez ikakvih problema. Iz jednostavnog razloga što je riječ o istim melodijama. Poslušajte "Anicu kninsku kraljicu":




A sad skoknimo malo istočnije, tamo je "Nad Kraljevom živa vatra":



Iznenađeni? Ako mislite da je riječ o izuzetku, jer su ustaštvo i četništvo nespojive kategorije, poslušajmo dalje kako to zvuči kad se boj bije, bije, za slobodu - ali čiju?!



 

Poznato? A ovo?



Osobno mi je bilo zgodno uočiti kako čak i tekstualno ova dvojica glazbenih blizanca slijede jedan drugoga: ovdje na teren istrčavaju zagrebačke frajle, tamo se nešto nagledavaju beogradske dame...

Pjesma o koljačima Juri i Bobanu poznata je vjerojatno svima, a osobito Thompsonovim poklonicima:



No malo je poznato da pored nje na istu melodiju postoji i ova partizanska, zapravo srpska verzija (kao, navodno, i još jedna hrvatska "Na Kupresu grob do groba"):



Ne ulazeći u genezu nastanka ovih recikliranih melodija, htio sam tek zagrepsti u temu kako krajnosti najčešće nisu tako daleko kako se to na prvi pogled čini, pa čak niti glazbeno.
________________________________________________


I jedan slabo poznati kuriozitet: UHRO, Ustaška hrvatska revolucionarna organizacija, osnovana je 1932.g., kad je obznanjen i tzv. Ustav UHRO (u časopisu Hrvatska pošta br. 11). Temeljem čl. 13 ustava a u svrhu izobrazbe za borbu, ustrojena je djelatna ustaška vojska, kao sastavni dio UHRO, a njezine službene i stališke dužnosti propisuje Službovnik ustaške vojske.
Toč. 3 Članka 3 Službovnika navodi da se časništvo dijeli na vojno i upravno časništvo, a vojno časništvo sačinjavaju:



Najviši vojni časnici:
a) ratovođa
b) nadvojskovođa
c) vojskovođa
Viši časnici:
a) krilnik
b) pukovnik
c) četnik
Niži časnici:
a) satnik
b) nadporučnik
c) poručnik


Uzgred, citirani ustaški Ustav objavljen je popraćen sljedećim antikristovskim pokličima Ante Pavelića u tadašnjem glasilu Ustaša (u broju za lipanj 1932.) : „Ustaška je dužnost vraćati milo za drago. Nu ne jednakom mjerom. Ustaše, zapamtite, ustaški se plaća: za zub - glavu, za glavu - deset glava! Tako veli ustaško evanđelje.“

Za one koji misle da se o Isusovom učenju informiraju u crkvi, dok zapravo tamo slušaju jedino teološke isprazne izmišljotine ili interpretacije koje zamućuju um, evo podsjetnika na Isusove riječi, pa ih usporedite s poglavnikovim „evanđeljem“:

„Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" (Matej, 5,38-48)

Za trenutak logike, molim. Ako, dakle,
1. Thompson neskriveno veliča ustaštvo i invocira njegove pjesme, pozdrav i retoriku;
2. Ako je poglavar NDH-zije, sam poglavnik Pavelić izjavljivao da je ustaško evanđelje izravno suprotno Isusovom evanđelju;
3. Ako se mnogi viđeniji Crkveni dužnosnici priklanjaju i daju podršku Thompsonu, poput Sudca, don Kaćunka, biskupa Bogovića, fra Ljube Krasića i drugih;
4. A Crkva kao institucija tolerira to očijukanje svojih dužnosnika s ustaštvom koje je izrijekom antikristovski određeno;
5. Onda je sasvim jasno stoji li Crkva kao institucija (i svi oni koji se od nje takve ne ograđuju) na strani Isusovoj ili na onoj suprotnoj. Jer Isus je nedvosmisleno rekao: "Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa." (Luka 11,23)

A ja bih dodao, opet citirajući Isusa, "Tko ima uši - neka čuje!" (Marko 7,16)


Etnolog @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 20, 2011

 

„Kad god vidite pticu u kavezu, ribu u posudi ili ne-ljudskog sisavca na lancu, gledate specizam. Ako vjerujete da pčela ili žaba imaju manje prava na život i slobodu negoli čimpanza ili čovjek, ili smatrate da su ljudi superiorni drugim životinjama, potpisujete specizam. Ako posjećujete vodene zatvore i zoološke vrtove, idete u cirkuse gdje se izvode 'točke sa životinjama', nosite ne-ljudsku kožu ili dlaku, ili jedete meso, jaja ili proizvode od kravljeg mlijeka, vi prakticirate specizam. Zagovarate li „humanije“ klanje pilića ili manje okrutno zatočivanje svinja, vi održavate specizam.“ – piše u svojoj knjizi Specizam (2004.) američka spisateljica, urednica i zagovornica prava životinja Joan Dunayer.






Prem
da postoji već gotovo četrdeset godina (skovao ga je Richard D. Ryder 1973. godine), sam pojam specizam široj je javnosti još prilično nepoznat. Poput nekih drugih civilizacijski proskribiranih „-izama“ i specizam upućuje na izvjesnu zadrtost: dok, primjerice, seksizam diskriminira žene u odnosu na muškarce u njihovim pravima ili vrijednosti samo na osnovi njihova roda, a rasizam to isto čini prema ostalim rasama u odnosu na vlastitu, specizam predstavlja „propust da se, s obzirom na pripadnost vrsti ili karakteristike tipične za neku vrstu, bilo kojem svjesnom biću prida jednak obzir i poštovanje“ (J. Dunayer). Drugim riječima, specizam je diskriminacija na osnovi vrste.

No što to praktično znači? Izdizanjem vlastitih, pristranih vrsnih preferencija na razinu ideologije odnosno načela, rađa se specizam. Svatko ima pravo na stav da, primjerice, ne voli ovu ili onu vrstu životinja (recimo, zmije ili pauke), a obožava neku drugu (npr. mačke, pse ili delfine), ili da ga ne-ljudske životinje općenito ne zanimaju. No, pretvaranje toga vlastitog pristranog stava u racionalizaciju kojom se nekim ili svim vrstama životinja, uključujući i ljudsku, pridaju vrjednija svojstva i samim tim posebna prava i položaj u odnosu na ostale, predstavlja izraz specizma. U skladu s time, i svaki pokušaj da se temeljem nalaženja uporišta u religijskim spisima ili nečijim filozofskim domišljajima misleće i osjećajne individue (što sve životinje sposobne doživljavati i jesu), a ovisno o njihovoj vrsti ili karakteristikama tipičnim za neku vrstu, rangiraju na nekakvoj vrijednosnoj ljestvici prema vlastitim pristranim kriterijima, u svojoj srži jest čin negativne diskriminacije i samim time predstavlja specizam.

Položaj u kojem se u većini društava današnjice nalaze ne-ljudske životinje izraz je specističkog stava da su ljudi superiorna vrsta kojoj pripada povlašteni status u odnosu na sve ostale životinjske vrste. Otud proizlazi i praksa da se ne-ljude gleda samo u svjetlu njihove iskoristivosti za ljudske svrhe – oni su suvremeno roblje ljudskog društva. Ne-ljude se nevine zatvara. Ne-ljude je dopušteno prisilno razmnožavati i uzgajati. Ne-ljudima se smije trgovati. Ne-ljude se smije nekažnjeno ubijati (osim kad predstavljaju nečije vlasništvo pa se time ljudima nanosi materijalna ili emocionalna šteta). Ne-ljude je dopušteno loviti. Ne-ljude se smije primoravati na izvođenje zabavnih točaka za ljudsku razonodu. Ne-ljude se smije uprezati u težak rad ili koristiti kao pomagalo invalidnim ljudima. Ne-ljude se smije mučiti, rezati, injektirati kemikalijama, bakterijama i virusima da bi se zadovoljila ljudska radoznalost. I to sve na milijardama napaćenih mislećih i osjećajnih individua. Bez specističkog stava da je sve ovo dopušteno samo zato što je riječ o pripadnicima drugih vrsta, to ne bi bilo moguće.

Ovakav stav i praksu prate i podupiru zakoni i propisi koji samo naizgled, formalno i u naslovu, iskazuju namjeru štititi ne-ljude od ljudskog zlostavljanja. U stvarnosti, zakoni o „zaštiti“ ili „dobrobiti“ životinja samo ozakonjuju specizam i specističko zlostavljanje u industriji hrane, odjeće, zabave i znanosti, dok tek periferno i prividno iskazuju skrb za patnju životinja.

Nasuprot tome, nespecistički bi stav i praksa podrazumijevali davanje svih onih temeljnih i primjenjivih prava ne-ljudskim životinjama koja ljudi zahtijevaju i sami za sebe: prvenstveno prava na život i slobodu. Također, sve ono što ne-ljudi proizvode (mlijeko, jaja, med, perje, dlaka...) njihovo je vlasništvo i moralo bi postati neotuđivo, kao i kad je riječ o ljudskom vlasništvu. Isto vrijedi i za ne-ljudske nastambe.

Kao i svaki „-izam“ koji iskazuje zadrtost i specizam proizlazi iz skučenog, neintegralnog pogleda na svijet te kao takav ne uviđa suptilne poveznice fine tapiserije sveukupnog života i prirode. On stoga stvara praksu koja naposljetku ugrožava i samu opstojnost ljudske vrste te uravnoteženog okoliša. Odustanak od specističkog svjetonazora ne predstavlja tek čin benevolentnog iskazivanja skrbi prema ne-ljudskim životinjama, već ukazuje na moralnu zrelost stava koji spoznaje neprocjenjivu važnost cjelovitog pristupa življenju i preuzima vlastitu odgovornost za dobrobit trenutno zasužnjenih ne-ljudi, za sebe i vlastito zdravlje, boljitak društva u kojemu živimo te za planetarni eko-sustav koji dijelimo sa svim ostalim vrstama na Zemlji.

Ovo je spot javnih osoba koje su se zauzele protiv masakra delfina koju provode Japanci. Kampanja je nastala na tragu dokumentarnog filma The Cove, snimljenog potajno na obalama Japana.
 


 



Etnolog @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 59 | Prikaži komentare
petak, travanj 22, 2011
Ne biste vjerovali, ali za onoga koji "ima oči da vidi", civilizacijski glib u koji nas je doveo Zapad i njegova političko-vjerska elita (dominantno bjelačka, kvazikršćanska, kvazidemokratska), a kojemu nas tako zdušno i naša želi prišmajhlati, bio je transparentan još istaknutom francuskom misliocu prve polovice 20. st. Renéu Guénonu.  Već je tada bilo očito da  će sile koje stoje u pozadini nasilnoga nametanja točno određenog smjera kretanja svijeta u svakoj zemlji naći određeni sloj "pokondirenih tikvi" koje će ih spremno slijediti, poput čuvenih Radićevih "gusaka u magli".  Da ne bude zabune: te "pokondirene tikve" nemaju stranačkih boja (kao što nemaju niti rasnih boja, kako je vidljivo iz Obaminog kontinuiteta Bushove politike), to je jednostavno tip uma i kod nas u Hrvatskoj sasvim je u tom pogledu svejedno koja je stranka na vlasti. Upravo u svrhu uspostavljanja sustava u kojemu će takvi tipovi ljudi vladati i prividno se izmjenjivati kroz izborni perpetuum mobile, danas se po svijetu silovito rasađuje "demokracija", poput one u Iraku ili Afganistanu, a posredstvom NATO-a u koji smo i mi nedavno uletjeli jednoglasnim saborskim dizanjem ruku (uz časnu iznimku nezavisnog zastupnika Dragutina Lesara) i uz pomno svestranačko izbjegavanje referendumskog konzultiranja širokih narodnih masa koje će tu cijenu plaćati novcem i krvlju.

U sljedećem Guénonovom citatu napisanom još 1927. godine, on iznosi jezgrovitu osudu trenda koji je već tada počeo zahvaćati čitav svijet, a danas ga znamo pod imenom "globalizacija", vrlo smišljenog i namjernog u cilju podjarmljivanja čovječanstva pod globalnom diktaturom.



"Pomutnja modernoga svijeta nastala je, kao što smo rekli, na Zapadu i do nedavno je bila strogo lokalizirana, dok sada svjedočimo činjenici čiju ozbiljnost ne treba previdjeti: ista se pomutnja stala širiti posvuda, a čini se da preplavljuje i Istok. (…) Danas, naprotiv, pojedini su se istočnjaci više ili manje potpuno "pozapadili", napustivši svoju tradiciju da bi prihvatili sva zastranjenja modernoga duha i njegove zbrkane činitelje, zahvaljujući obrazovanju stečenom na europskim i američkim sveučilištima, pa u vlastitim zemljama potiču pomutnju i uznemirenost. (…) Neosporno je da Zapad sve preplavljuje: njegovo se djelovanje najprije proširilo na materijalno polje, koje mu je bilo neposredno nadohvat, bilo putem silovitih osvajanja ili pomoću trgovine i neumoljivog prisvajanja resursa svih naroda, ali sada se krenulo još dalje. Obuzeti svojstvenom potrebom da se preobrate, zapadnjaci su u određenoj mjeri uspjeli i drugima nametnuti antitradicionalni i materijalistički duh, i dok je prvi oblik osvajanja zahvatio samo tijelo, drugi truje um i ubija duhovnost. Prvo je, uostalom, pripremalo drugo i omogućilo ga, pa se tako naposljetku zapadni duh grubom silom uspio nametnuti posvuda, a drukčije nije moglo ni biti jer je jedino u tome stvarna nadmoć te civilizacije, tako inferiorne u svakom drugom pogledu. Zapadni proboj, proboj je materijalizma u svim oblicima, a samo to može biti; sve uglavnom licemjerne preruhe, svi 'moralistički' izgovori, sve 'humanitarne' objave, sva lukavstva propagande, koja se na trenutak može učiniti uvjerljivom kako bi bolje postigla svoj razorni cilj, ne mogu osporiti tu istinu, a mogu je nijekati jedino naivni ili oni koji imaju neki interes u toj doista 'sotonskoj' raboti u najstrožem smislu riječi."
(Guénon, René. 2004. "Kriza modernog svijeta". Mogućnosti 10/12:104-119; Guénonova knjiga Kriza modernog svijeta objavljena je 2005. u izdanju kuće Fabula nova, no ovdje je citirana prema izvatku prethodno objavljenom u časopisu Mogućnosti, zbog nekih nijansi u različitosti prijevoda.)
Etnolog @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, travanj 1, 2011

Vojni rok služio sam u Sloveniji, u Ajdovščini i imao vrlo neobičnu pogodnost da je u istu kasarnu istovremeno dospio i frend iz mog netom svršenog IV. razreda Centra za kulturu i umjetnost. Već tijekom obuke uspjeli smo se malo po malo izboriti i povezati s nekim djelatnostima koje su nam kao šuvarovski obučenim SSS novinarima bile bliske (izdavanje brigadnog biltena, organiziranje kulturnih djelatnosti i sl.), a kasnije smo obojica završili u redakciji koja se sastojala od nas dvojice. U dugim mjesecima izdavačkih i oranizacijskih aktivnosti koje su se odvijale u našem malom vojno-novinarskom i kulturnom utočištu, tom sobičku s dva stola, ormarom i peći, usred alpske zime i monolitnog, depresivnog militarističkog okruženja, imao sam povremeno prilike svjedočiti porođajnim bolovima pjesama u nastanku koje je moj drug istipkavao na glomaznom Olympusovom pisaćem stroju. Često bih oko koša u drugom kutu sobe našao zgužvane, po njemu neuspjele, pokušaje da osjećaje i misli pretoči u riječi.

Gledam ja njega tako jednom kako se muči, pali cigaretu za cigaretom, provlači nervozno prste kroz kosu, šeće amo-tamo... Pa što u šali, što u poluzbilji, da ga razonodim ali i razbijem sivo-maslinastu monotoniju dozom nadigravanja, rekoh:

- Pa što se tol'ko mučiš s tim pisanjem, napiši pa što izađe - izađe! Evo, ja bi' na tvom mjestu napisao deset pjesama dok ti napišeš jednu!
- Ma daj! He, he... 'Ajde onda, baš da te vidim!
- Hoćeš?! Dobro, reci temu/naslov i štopaj!

Misli on, misli, k'o profesor Baltazar, pa ispali ko iz topa, s laganim cerekom na usnama koji je odavao da misli kako me je sad uvalio u problem: - ĐURĐICE!!!

Primih se olovke i papira i za tili čas, ne sjećam se točno koliko, sročih pjesmu. Sjećam se samo pohvalne nevjerice na licu svoga frenda nakon što sam završio i kad ju je pročitao. A pjesmica je išla ovako:


ĐURĐICE
 
Procvale su đurđice,
u Zagrebu, kraj moje kućice.
Ugledala svjetlo dana
sitna bića neubrana.
Što ih tjera, kakva sila,
da ih zgazi stotinjak kila?
Dal' će stići pustit' cvijet,
il' tek rođene umrijet?
Nit' je mjesto niti vrijeme,
ovom svijetu dati sjeme.
Niti nji'vo, niti tvoje,
a još manje dô bih svoje.
Jer, kome? Zašto? Kako? Kud?
Čemu otkrit' svoju ćud?
Čemu otkrit' svoje boje
i privući parazite svoje?
Treba čekat' bolji dan,
za izbacit' sjeme van.

8.
siječnja 1986., 22.10   Ajdovščina


 
Možda me sjećanje vara, al' čini mi se da sam otada nalazio manje zgužvanih papira s odbačenim pjesmama oko našega koša za smeće...
Etnolog @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 27, 2011
Mislio sam napisati post o uporištima za društveno zasužnjivanje žene u zapadnim društvima, pokušati objasniti otkud toliki zazor prema ženskoj seksualnosti, u čemu su uporišta za žensku podređenost unatoč svim modernim i postmodernim tekovinama feminizma i emancipacije itd. Predznanstvena društva zasnivala su svoj pogled na svijet i društveni poredak na mitskim obrascima i s njima usuglašavala svoju društvenu praksu. Koji su mitovi odredili vrijednosni sustav Zapada? Plemenski mitovi židovske tradicije preuzeti iz tzv. Starog zavjeta. Međutim, onda sam se sjetio da se sve to vjerojatno, koga zanima u detalje, može naći na blogu Svjetlonoše, te da bih se vjerojatno zaputio prestručnim stazama koje bi čitateljstvu blogera bile naporne ili nezanimljive. Pa sam umjesto toga odlučio donijeti neke citate za koje malo tko zna, a koji nisu suprotni Biblijskim evanđeljima, premda su suprotni crkvenom učenju koje je izmaštala tijekom prvih stoljeća zatiranja Istine i nametanja Dogme. Riječ je o onim izvještajima o zbivanjima oko Isusa koja je rana Crkva zabranila i na čijem je uništenju (kao i njihovih sljedbenika) u to doba svoje mladalačke kriminalne delikvencije svesrdno radila. Pa hajmo vidjeti je li Isus bio ženomrzac kakvim su postali Crkveni svećenici koji su se nadahnjivali židovskim mitovima o stvaranju žene od rebra, njezinim proklinjanjem od strane Boga, kažnjavanjem menstruacijom itd. Također, je li doista bilo nužno da se Isus rodi od djevice jer je spolnost toliko prljava da bi bilo neprilično začeti ga seksom? (Imajte na umu da su ovo tekstovi koji su jednakovrijedni, a neki i jednako stari kao i službeno priznata evanđelja. Bili su u širokoj cirkulaciji i nema niti jednoga razloga zbog kojega bi se njima vjerovalo išta manje no bilo čemu u Bibliji. Štoviše, neki dijelovi predstavljaju citate i tumačenja Isusovih riječi koje poznajemo iz biblijskih evanđelja.)

Evanđelje po Filipu:

-  (55) "Neki su govorili: 'Marija je zatrudnila od Duha Svetoga.' Varaju se! Ne znadu što govore! Je li ikada neka žena zatrudnila od neke žene?" (U semitskim jezicima "Duh" se shvaća kao žensko.)

-  (55) "I Gospodin ne bi kazao: 'Oče moj koji jesi na nebesima', da on nije imao još jednoga drugog oca – nego bi samo kazao: 'Oče moj')."

- (59) "Tri žene uvijek su bile uz Gospodina: Marija, njegova majka, njegova sestra i Magdalena, koju zovu njegovom družicom. Njegova sestra, njegova majka i njegova družica, sve se zovu Marija."

- (63) "Spasitelj je volio Mariju Magdalenu više od svih učenika i često joj je ljubio usta. Ostali učenici su im došli i postavili mu zahtjeve. Rekli su mu: 'Zašto je voliš više nego sve nas?' Spasitelj im odgovori: 'Zašto ne volim vas tako kao nju?'"

- (67) "Gospod je sve ostvario u misteriju: krštenje, pomazanje, euharistiju, izbavljenje, i bračnu ložnicu. Zato je rekao: ' Došao sam da učinim da doljnje bude jednako gornjem i vanjsko jednako nutarnjem i da ih na onom mjestu sjedinim.' Ali on je na ovim mjestima govorio kroz simbole i slike."

Malo je poznato da je postojao i izvještaj o zbivanjima oko i nakon Isusova odlaska koji se pripisuje Mariji, tzv. Marijino evanđelje. Neovisno o Filipovom, ono također na neočekivano snažan način opisuje Marijin poseban položaj i odnos s Isusom. Zanimljivost ovoga teksta, po meni, je u tome da se posebnost Marijinog odnosa s Isusom kao žene ovdje ne dovodi u pitanje, već se javlja pobuna ostalih učenika protiv Marijinog autoriteta u tumačenju Isusova nauka. To, da je Marija imala osobniji odnos s Isusom no ostali učenici, gotovo se podrazumijeva. Jesu li baš oba teksta, i Filipovo i Marijino evanđelje, mogla samo tako izmisliti tako nešto (tim prije što od toga ne rade senzaciju već uzimaju za normalno) ili je vjerojatnije da su takvi dijelovi brisani iz poznata 4 evanđelja, kao što znamo da se činilo?



Osoba do Isusa s desne strane očito je žensko na Leonardovoj Posljednjoj večeri.

Evanđelje po Mariji, dakle, ovako opisuje Marijin nastup među učenicima koje je uhvatila malodušnost nakon Isusova odlaska:

"Petar reče Mariji: 'Sestro, znamo da te učitelj ljubio više od ostalih žena. Reci nam, po svome sjećanju, koje su bile riječi Spasitelja – koje ti znaš ali mi ih ne znamo, niti smo ih čuli.' Marija odgovori: 'Što je od vas skriveno, to ću vam objaviti.' Ovako je govorila: 'Ja', rekla je, 'ja sam vidjela Gospodina u viđenju, te sam mu rekla: 'Gospodine, danas sam te vidjela u viđenju.' On mi odgovori: 'Blagoslovljena ti koja se nisi uplašila kad si me vidjela. Jer, gdje je um, ondje je blago.' Upitah ga: 'Gospodine, vidi li onaj koji ima viđenje pomoću duše ili duha?' Spasitelj mi odgovori: 'On ne vidi ni dušom ni duhom, nego umom koji je između njih – to je ono što vidi viđenje i to je (…)'" – Dalje nedostaju stranice rukopisa.

Vidimo da Marija opisuje svoje unutarnje iskustvo komunikacije s Isusom nakon njegova odlaska, a onima koji ovo čitaju s negodovanjem a smatraju se vjernicima, preporučujem da razmisle zašto bi bilo vjerojatnije da je Pavle, koji nikada nije vidio živoga Isusa, imao unutarnji audio kontakt s Isusom (nakon čega je, BTW, počeo širiti nauk potpuno stran Isusovim riječima), a to ne bi bio slučaj s Marijom, koja ga je u stopu pratila za života i koju je, kako kažu izvori, osobito ljubio? Zato što je žena?!? I zato što to kažu svećenički ženomrsci?!

Nakon toga slijedi još dio nauka kojega je Marija primila. A potom: "Kad je Marija to izgovorila, zašutjela je, jer Spasitelj više ništa nije rekao." Zatim se Andrija pobuni protiv Marije, što ražalosti ženu. "Tada Marija zaplaka i reče Petru: 'Petre, brate moj, ta što misliš? Misliš li da sam sve to u svome srcu zamislila, ili da lažem o Spasitelju?' Levi se obrati Petru, govoreći: 'Petre, uvijek si bio nagle naravi. Vidim da se prema ženi odnosiš kao prema neprijateljima. Ako ju je Spasitelj učinio dostojnom, zašto je onda odbacuješ? Sigurno je Spasitelj dobro poznaje. Zato ju je ljubio više nego nas. Neka nas bude stid, prigrlimo savršenoga čovjeka kao što nam je zapovjedio, i propovijedajmo evanđelje ne smišljajući nikakvih drugih pravila ni zakona uz one koje je ustanovio Spasitelj.'"

Kamo sreće da su klerici imali mudrosti poslušati Levija. Što su umjesto toga učinili? Ono što je, prema Otkrivenju po Petru, još jednom od ranih spisa, Isus u svom posthumnom obraćanju Petru također predvidio:

"Oni će slaviti ime mrtvoga čovjeka, misleći da će postati čistima. No, oskvrnut će se i pasti u ime pogreške i u ruke zlog, lukavog čovjeka (Pavla, op. Č.Z.k.), te će prihvatiti višestruku dogmu i vladavinu hereze. Jer, neki će od njih oskvrnuti istinu i objaviti nauk zla. Govorit će zlo jedni protiv drugih… No, mnogi drugi, koji se protive istini i glasnici su pogreške, svoju će pogrešku i svoj zakon okrenuti protiv mojih čistih misli, misleći da dobro i zlo potječu iz jednoga izvora. Oni trguju mojom rječju… Bit će i onih koji su izvan našega broja i koji se nazivaju biskupima i đakonima, kao da su svoju vlast primili od Boga. Oni se klanjaju vođama. Ti su ljudi suha korita."

Amen, dodajem ja. Za one koji žele provjeriti, proučiti i sl., svi citati nalaze se u knjizi Knjižnica Nag Hammadi, Biblioteka Svjetlost, TELEdisk i Cipetić (bez godine izdanja).

P.S. Molim one koji namjeravaju diskreditirati gornje navode uspoređivanjem i svođenjem  napisanoga na Dana Browna i njegovu beletristiku, da se ne zamaraju pisanjem komentara, jer Brown je pisao komercijalno štivo, a ovdje je riječ o povijesnim izvorima koje treba sagledavati kao takve, a ne kroz hit biblioteku 21. stoljeća.

Etnolog @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, veljača 12, 2011

Premda je Bushova era (samo zasad) na izmaku, ne zavaravajte se jer dinastije Bush-Clinton u stanju su jos desetljećima vladati Amerikom, kao što vladaju već skoro 30 godina - how about that for a world's greatest democracy!? Roadmap za takav razvoj događaja vidi OVDJE. Pa evo dok ova epizoda ere Bush još nije prošla da lansiram jednu svoju pjesmu (prepjev) napisanu prije koju godinu na valu onog već ranije u jednom postu opisanog jeda s antiratnog prosvjeda prilikom boravka u Australiji. Ova je zapravo obrada Balaševićeve Ćaletove pesme, pa tko voli karaoke a ne voli Busha i američki imperijalizam, neka pusti Ju Bi To s Balaševićem a nek pjeva donje stihove - it's fun, at least for me! :-) 








BUSHOVA PJESMA

1. Ne pitaj ga nikad više


Zašto barut svud miriše

Ne sjeća se, to je priča duga...

Ne pitaj ga tu pred svima

Šta to u Iraku ima

Ne pitaj ga nikad zašto puca...

 

RF.

 

Bolje da šešir nema

Pod njime đavo drema

Sneva i izvoljeva

Đavo mu je kriv...

Budi ga u zlo doba

Za njega red ne važi

On mora sve da proba

To đavo naftu traži

Ne puca što uživa

Nit što mu dobro stoji

Puca da naftu osvoji.

 

 

2. Ne pitaj ga, ne zna kasti

Gdje će koja bomba pasti

Gdje će past raketa s katapulta...

Ne pitaj ga što na kraju

Sve države za njim laju

Ne pitaj ga nikad kog će sutra...

 

RF.

 

Bolje da šešir nema

Pod njime đavo drema

Sneva i izvoljeva

Đavo mu je kriv...

Budi ga u zlo doba

Za njega red ne važi

On mora sve da proba

To đavo žrtvu traži

Ne ubija što uživa

Nit miris krvi voli

Ubija da brojke umori.

 

 

3. Ne pitaj ga dal' je zima

Dok po svijetu s vojnicima

Milijune za elitu skuplja...

Ne pitaj ga zašto ptice

Zamijenile su letjelice

Ne pitaj ga nikad zašto lupa...

 

RF.

 

Bolje da šešir nema

Pod njime đavo drema

Sneva i izvoljeva

Đavo mu je kriv...

Budi ga u zlo doba

Za njega red ne važi

On mora sve da proba

To đavo New Order traži

Ne, ne lupa što uživa

Nije to spika prava

Lupa da masu uspava.

Etnolog @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 26 | Prikaži komentare
petak, veljača 4, 2011

Jučer sam, u nedjeljnom neobaveznom šaltanju programa na TV, naletio nakon dugo vremena na propovjed propovjednika kršćanske zajednice ili crkve Riječ života tituliranog nazivom apostol Šićko. Naviknut na njegov gorljivi ton u kojemu nema ni daška sumnje i klasično spretno skakanje amo-tamo po Bibliji kompiliranjem nespojivoga u uvjerenju kako je Biblija doista neko cjelovito djelo koje je Bog sam promislio, osmislio i ljudskom rukom zapisao, ovoga puta bio sam osupnut još jednom manifestacijom javne dvoličnosti zapadnoga, u ovom slučaju našeg, hrvatskog javnog morala. Naime, Šićko se je u nekom kontekstu zapleo u pojašnjavanje toga kako nas ljude razni zlodusi (doslovce, u smislu demoni) nastoje navesti na neku relativizaciju i prihvaćanje nekih sadržaja koji ne dolaze od Boga, pogotovo kad je u pitanju vjera i kultura. I kako to već stotinama godina kršćanski džezisti čine, brže-bolje našao je u Starom zavjetu neke primjere kojima potkrepljuje ono o čemu govori. A što je našao? Mjesta na kojima se navodni Bog obračunava sa Židovima te ih tisuće pomru zbog toga što su se miješali s drugim narodima Bliskoga istoka, stupali u međunacionalne brakove i prihvaćali religijske sadržaje drugih naroda.

Daaa? Tako veliki zločin su počinili ti ljudi da ih je trebalo kazniti pomorom, gospodine Šićko? Nisu mene takvi Šićkovi stavovi iznenadili sami po sebi, jer svojevremeno sam objavio rad u kojemu sam istraživao period progona vještica u Hrvatskoj, gdje sam naišao na iste takve propovjedi u 17. i 18. stoljeću kod katoličkih svećenika. Jedino, tamo se u skladu s ondašnjim vremenom, kao preporuka obznanjivalo da one koji odstupaju od onoga što Crkva kaže da je Bog naredio i rekao, treba spaljivati u ognju. Šićko to, kao ni ostali katolički, pravoslavni i protestantski svećenici današnjice, ne smiju više činiti, ali duh njihova nauka i poruke ostao je isti: mi jedini imamo ISTINU, sve drugo je religijski i kulturni otpad, a k tome je i opasno jer ispod kulturne različitosti kriju se tamne snage demona koji žele zavesti na stranputicu kršćanski smjernoga vjernika.

Dobro. Mogu ja razumjeti da Šićko tako misli. To je njegovo pravo. Kao što je pravo nekoga misliti da su crnci niža rasa i da ih nikada nije trebalo abolirati već da su stvoreni za služenje bijelcima. Ili kao što je pravo nekoga drugoga misliti da je šteta da tzv. židovsko pitanje nije riješeno metodama korištenim u drugom svjetskom ratu. No, takve misli u civiliziranoj zemlji i ostaju u sferi intime i misli pojedin(a)ca, ali nemaju legitimitet izricanja u javnosti. Nikome stoga ne pada na pamet u Hrvatskoj pojavit se na televiziji i govoriti kako "crnčuge treba zasužnjiti jer su niža rasa" ili "da Židove treba potamaniti jer kontroliraju bankovne sustave a time i države". Kako je stoga moguće da Šićko dođe na TV i kao primjer današnjim generacijama za odnos prema drugim kulturama i religijama navodi starozavjetne primjere gdje se kao Bog žesti nad Židovima jer su dopustili inkulturaciju?!? Kako je moguće legalno u Hrvatskoj danas na sva usta promicati kulturnu nesnošljivost?

Želim ovdje navesti samo jednu činjenicu, a to je da je 2007. Hrvatska kao četvrta zemlja u svijetu ratificirala UNESCO-ovu Konvenciju za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja, a dosad ju je ratificiralo još 60-ak zemalja. Prema jednom dokumentu predsjedavajuće članice EU “interkulturni dijalog i priznanje raznolikosti važni su faktori koji pridonose miru, socijalnoj koheziji i građanskim pravima u društvima koja sve više postaju etnički i rasno mješovita”. Nadalje, Europska je unija proglasila 2008. godinu  Europskom godinom interkulturnog dijaloga, upravo na tragu potrebe za sve većom međukulturnom tolerancijom i prihvaćanjem. U takvome ozračju proklamiranih načela imamo činjenicu da jedna kršćanska zajednica otvoreno promiče zazor prema drugim kulturama i to prolazi. To nije slučajno. Zašto?

Zato što živimo u većinski kršćankome društvu (prema zadnjem popisu), a kršćanstvo je u svojoj osnovi autoritarna ideologija. Ono se u korijenu ne zasniva na prihvaćanju drugoga, već na potrebi za njegovim preobraćenjem, za njegovom promjenom da bude kao i mi. Kršćanstvo ne podnosi različitost, ono počiva na predodžbi da samo ono ima izravnu poveznicu s Bogom (tzv. Novi zavjet za razliku od Staroga zavjeta s Bogom koji je navodno vrijedio samo za Židove). Ta se poveznica kršćana s Bogom ostvaruje kroz ovaj ili onaj kompleks vjerovanja i praksi (ovisno o konkretnoj kršćanskoj denominaciji), a svi mi ostali nemamo sredstva tzv. "spasenja", pa smo samim time, smatraju kršćani, "izgubljeni" osim po nekoj posebnoj božanskoj milosti slijedom vlastita ćudoredna života kojim smo slijedili kršćanski nauk makar formalno nismo bili učlanjeni u taj elitni klub.

Stoga ne treba smatrati da je Šićko tu neki kršćanski šovinistički izrod - on samo govori ono što je svim kršćanskim svećenicima inherentno ili čak i propisano misliti (sam kršćanski puk najčešće nije niti upućen da je ovakav stav impliciran u njihovome credu). Dapače, u dokumentu Dominus Iesus kojega je u kolovozu 2000. godine odobrio papa Ivan Pavao II, a proizveo ured sadašnjega pape Benedikta XVI zvan Kongregacija za nauk vjere (preimenovana bivša Rimska inkvizicija) sadržane su mnoge odredbe kojima se jasno naređuje što kršćanski vjernici imaju vjerovati i ispovjedati. Među mnogim biserima duhovnosti tamo stoji i da je "u proturječju s katoličkom vjerom promatrati Crkvu kao jedan od putova spasenja, uz one koje čine ostale religije, koje bi bile komplementarne Crkvi ili čak s obzirom na bit njoj istovrijedne" (Dominus Iesus 2000:45). Također se ustanovljuje da se "jednakost, kao pretpostavka za dijalog, odnosi na jednako osobno dostojanstvo strana u dijalogu, a ne na doktrinarni sadržaj" (isto:8). Napokon, ovaj dokument tvrdi da se sljedbenici ostalih religija nalaze "objektivno govoreći" u "stanju teške manjkavosti" (isto:46) u odnosu na pripadnike katoličke crkve koji "imaju puninu sredstava spasenja". A čitava motivacija za nastanak dokumenta objašnjava se ciljem "ponoviti i razjasniti neke istine vjere" (isto:49) a potaknut je osjećajem "opasnosti relativističkih teorija koje nastoje opravdati religijski pluralizam, i to ne samo de facto nego također de iure (ili načelno)" (isto:8).

I eto nas na kraju kod Šićka s kojim smo započeli. Premda su naizgled nepomirljivo suprotstavljene, male, nove protestantske zajednice i stara katolička matica zapravo su složne u jednome (a u tome su, kako rekoh, složne sve kršćanske crkve): samo oni vrijede, ostali tek toliko da im se formalno prizna neko ljudsko dostojanstvo, ali ono što vjeruju i naučavaju, premda može imati poneku mrvicu istine (i ćorava koka nađe zrno), u osnovi je zabluda i kao takva izvor opasnosti za kršćanski puk. I zato kršćanski kler vidi "opasnost" od religijskog (znači kulturnog) pluralizma i želi djelovati u smjeru njegova ograničenja i stvaranja zazora te istiskivanja od tamo gdje su se uspjeli slučajno probiti (kao Yoga u svakodnevnom životu prije par godina u program rekreacije za nastavnike u školama). Otud Jezerinčevo i Kustićevo svojevremeno prozivanje yoge i samospoznaje kao magije i sotonizma, otud zazor prema onome što ne razumiju. Kako reče Isus, jao onima koji drže ključeve kraljevstva nebeskog: sami ne ulaze niti puštaju da uđu oni koji bi htjeli.

No ono što je žalosno je da država nema snage, niti inteletkualne niti pravne, a ni volje zabraniti ovakvo manifestiranje i pozivanje na kulturnu netrpeljivost. Jer tada bi se moralo zaći i dublje u problem odnosa države i Crkve, a zasad je taj odnos, nakon sramotnog potpisivanja Vatikanskih ugovora, u "ruka ruku mije" načinu suživota. Moralo bi se preispitati i opravdanost indoktrinacije djece u autoritarni kršćanski teološki sustav mišljenja posredstvom vjeronauka kao predmeta u javnim školama, koji je suprotan načelno deklariranim građanskim vrijednostima države i društva, poput spomenute prihvaćene Konvencije o zaštiti i promicanju kulturne raznolikosti. I to je jedan od razloga zašto se u predloženom Europskom ustavu ne spominju kršćanski korijeni Europe. To je i razlog zašto kršćanstvo ne može biti osnova za izgradnju budućnosti niti Europe, niti bilo kojega društva. Jer dosljedno provođenje kršćanske teologije, koja nema apsolutno nikakve veze s Isusovim naukom, uvijek vodi u autoritarnost i isključivost, a Svemir i Kreacija počivaju na inkluzivnosti i povezanosti. Stoga su sve ovakve nauke i propovjedi protivni ne samo Isusovom nauku na koji se pozivaju i kojega u suštini ne razumiju, već i Stvarnosti samoj.


Etnolog @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 25, 2011

Vijeće za elektroničke medije primilo je putem elektroničke pošte pritužbe na komentar "Dragi biskupe Lastan, činim li grijeh ako šamaram majmuna" novinara Hrvoja Marjanovića, objavljenog 11. siječnja 2011. na portalu Index.hr te je provelo nadzor. Nakon izvršenog nadzora, Vijeće je namrštilo svoje obrve i zaključilo "da sadržaj teksta može vrijeđati dostojanstvo čovjeka što je branjeno člankom 26. stavkom 1. podstavkom 1. citiranog Zakona, a uz to sadrži elemente nepriličnog odnosa prema vjeri i drugim uvjerenjima. Vijeće za elektroničke medije nalaže portalu Index.hr da navedeni komentar skine s portala."

Drugim riječima, Vijeće je naložilo akt cenzure. Članovi vijeća pritom optužuju novinara za vrijeđanje dostojanstva čovjeka te nepriličan odnos prema vjeri i drugim uvjerenjima. Neopisivo zanimljivo. I indikativno. A bilo bi i zabavno da nije do bola bijedno u svojoj refleksiji niskog mentalnog horizonta članova dotičnog Vijeća: Zdenka Ljevaka, Ernesta Strike, Damira Hajduka, Ljubomira Stefanovića, Zdravka Kedže, Marije Udiljak i Olge Ramljak. Dakle, kad jedna vjerska institucija, dotično većinska Katolička Crkva ali i ostale kršćanske Crkve, promiče na svim razinama države i društva ideologiju koja je zasnovana na antiznanstvenim (mislim ovdje na produhovljenu, a ne vladajuću materijalističku, kartezijansku znanost), protupsihologičnim, antisocijalnim i na druge načine pogubnim idejama, te za promicanje takvih ideja koristi ne samo prostore svoje vjerske zajednice već i sve vrste medija - ovo Vijeće šuti i ne reagira, a zašto i bi kad i samo pripada tom ideološkom sklopu. Ali kad neki jedva poznati novinar na nekom portalu objavi ne naročito zapaženi ironični tekst na račun predstavnika državne religije, Vijeće se propinje na zadnje noge. Umjesto da lupa packe i nameće drugačiji diskurs glasnicima i glasilima regresivne i degradirajuće teološke dogme, da prave "lopove" nazove lopužama, Vijeće i ostale državne i društvene institucije te intelektualci im ili svojom šutnjom drže ljestve ili - kao u ovom slučaju - za nevinim viču "drž'te lopova" kako bi prikrili vlastitu rabotu.

Primjerice, u hrvatskim se školama i vrtićima legalno podučava, a na javnim mjestima propovijeda te kroz masovne medije tiska i promiče pokornost ideologiji koja barata pojmovima i slikama kao što su: prvobitni grijeh i posljedično prokletstvo Eve kao prve žene i pramajke te njezinog fizičkog materinstva i menstruacije; postojanje Boga pod imenom Jahve Nad Vojskama kao krvožednog bića željnog osvete; stoljetni pokolji muškaraca, žena i djece (genocid) u Božje ime; žrtvovanje životinja za udovoljenje Bogu; strah od Božje represije zbog neposlušnosti njegovim odnosno Crkvenim zapovjedima u ovom životu; prijetnja kaznom vječnih muka i odbačenosti u zagrobnom životu... itd. K svemu tome, kršćanstvo je notorno po činjenici da apsolutno ne dopušta mogućnost da bi bilo koja druga religija imala jednakopravan ontološki status i vrijednost. Kršćanstvo je religija koja propovijeda Božji genocid nad ostatkom čovječanstva svih vremena koji nisu bili ili ne budu prihvatili izmaštane teološke "istine" i prakse.

Ako netko sumnja u sve ovo, prije no što odbaci moje riječi kao pretjerivanje neka pomno pročita tekst deklaracije Dominus Iesus (2000). To je štivo koje toplo preporučam svima koji su se na predstojećem popisu stanovništva namjeravali izjasniti kao katolici, pravoslavci ili protestanti, te se unatoč tome i dalje smatrati benevolentnim ljudskim bićima. Premda je sam tekst proizašao iz pera tadašnjeg predstojnika Kongregacije za nauk vjere (pravne sljednice Rimske inkvizicije) kardinala Ratzingera (današnjeg pape Benedikta XVI), a s odobrenjem tadašnjeg pape Ivana Pavla II, ono što piše u toj deklaraciji u osnovi je zajedničko svim kršćanskim Crkvama po svojoj netrpeljivosti i agresivnoj ideologiji.

I sad imamo činjenicu da jedno tijelo u državi koje regulira rad elektroničkih medija pokušava izvršiti akt cenzure nad jednim portalom, odnosno jednim tekstom koji - istini za volju - nije niti pretjerano duhovit, niti naročito intelektualan, a niti predstavlja neki poseban udar na Crkvu ili njezine predstavnike (činjenica da Katolička Crkva u zadnje vrijeme plaća sve više odšteta zbog presuda svećenicima pedofilima koje je prikrivala i štitila desetljećima po meni je neusporedivo pogubnija po tu instituciju). Njegov je autor jednostavno iziritiran načinom na koji se Crkva manifestira u društvu te svoje nezadovoljstvo iskazuje ironijom i zajedljivošću. Vlasnik portala Index.hr Matija Babić stao je iza svog novinara i jednostavno poručio da im "komentar ne pada na pamet ukloniti, i da to neće učiniti ni da im dođu skupa s Karamarkom, Bozanićem i Kaćunkom."

Stoga jedino u znak podrške ovom otporu džamahirijskom Vijeću za elektroničke medije, tim lažnim dušebrižnicima, no ne i iz nekog oduševljenja samim tekstom, prenosim njegov zadnji dio, a cijeli tekst nalazi se na gore postavljenom linku.

"Pusti to iz ruke... Bog te gleda!



 Masturbacija je uvijek tema dana, a pitanje 'činim li grijeh ako šamaram majmuna' opterećuje mladi um još od vremena kada su majmuni sišli s grana, uspravili se i izmislili Boga da bi divljake doveli u red. Stotine tisuća besposlenih svećenika i zbunjenih drkadžija koji osjećaju krivnju kada ruku spuste ispod 'ekvatora', svih su nam ovih godina pružili toliko zabave da to ne bi mogli strpati ni u milijun Facebook statusa.

Mnogi su bili ljutiti kada su pročitali da je stručnjak iz Glasa Koncila odgovorio 'sapunanje mačora je grijeh', ali stavite se na trenutak u njihove sandale. Bilo bi apsolutno neodgovorno takvom čovjeku reći: 'Bog na dnevnom redu ima masovna ubojstva, poplave, ratove, genocid i Justina Biebera. Prestani biti egocentričan jer tvoj napaćeni kurac ipak nije toliko bitan da bi se našao na Njegovoj listi prioriteta'. Iako zvuči logično, takav je odgovor jednostavno nedopustiv. I to ne samo iz očitih razloga.

Naime, osobi koja se od masturbacije suzdržavala možda osamnaest, možda dvadeset i pet, a možda čak i četrdesetak godina ne možete samo tako odriješiti ruke jer manijak bi se mogao odmetnuti, totalno podivljati i nauditi sebi, a možda čak i drugima. Takav neiživljeni pojedinac, osokoljen i odjednom Bogu mio, u ponedjeljak bi mogao zgrabiti spolovilo, otkriti da je riječ o igri koja čovjeka zarazi kao 'Angry Birds' i ne puštati ga iz ruku do kraja tjedna. U nedjelju bi ga vjerojatno pronašli na psihijatriji, zavezanog za krevet, sa zauvijek upropaštenim genitalijama umotanim u zavoje. Odgovor 'postizanje spolnog užitka izvan normalnog ljubavnog odnosa nije u redu', sasvim je dobar i razuman odgovor. Pogotovo za one koji takva i slična pitanja šalju na adresu Glasa Koncila.

Sve u svemu, naučili smo da je ovaj tip humora neprocjenjiv i da ekipa iz Glasa Koncila može biti izuzetno duhovita, pogotovo kada to ne žele, ali isto tako, morali bi pripaziti i da njihove ludosti ne završe u rukama djece jer tko zna kako bi sve to moglo utjecati na mladi um u razvoju. Jadna djeca neće shvatiti koliko je sve to ustvari smiješno."

Etnolog @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 17, 2011


Odlukom novog ravnatelja Ranka Artukovića u svim učionicama najstarije i najuglednije zadarske gimnazije "Juraj Baraković", uključujući i ulazni hodnik, postavljeni su križevi. Ova je vijest odjednom postala medijski hit te se o njoj stalo govoriti kao o nekoj iznimci, specijalnom slučaju. Došlo je dotle da se novoizabranog predsjednika Ivu Josipovića u intervjuima pita što misli o tome, kao da je to nekakva novina u hrvatskom školstvu. Pa je Ivo Josipović o tome već na samom startu mandata stao vrludati i dvosmisleno izjavio: "Mislim da križevima nije mjesto u državnim ustanovama. Ako je ravnatelj škole u Zadru postavio križeve u razrede, možda bi mogao staviti i polumjesec." Predsjedniče, bit je u uklanjanju svih vjerskih simbola iz javnih škola (i ostalih prostora), a ne u dodavanju novih poput polumjeseca i Davidove zvijezde radi uspostavljanja tobožnje ravnopravnosti!

Za one koje je zadarski slučaj zatekao jer nisu upoznati sa stanjem na terenu, evo nekoliko letećih ilustracija iz zagrebačkih škola. Tu se vjerska indoktrinacija u školi kao hramu edukacije posredstvom simbola provodi već godinama. Ako je već vjeronauk posredstvom vazalskih ugovora koje je Jure Radić potpisao s Vatikanom dobio status školskog predmeta (što je samo po sebi protuprirodni blud), onda to ne znači da je virus "vjere" potrebno iz vjernaučne učionice širiti i na središnje školske prostore poput sljedećih:

Osnovna škola Ivo Andrić u Sopotu, inače moja draga bivša škola (pored raspela dominira stilizacija Gornjeg grada u kojoj su gotovo jedini razvidni objekti oni vjerski: katedrala, Markova crkva i Kamenita vrata. Prema procjeni tamošnjeg ravnatelja očito važniji od, recimo, zgrada gdje stoluju državne institucije poput Sabora ili Vladinih Banskih dvora.):



U Osnovnoj školi Zapruđe dominira masivno raspelo kakvog se ne bi postidjela niti neka crkva.




U I. osnovnoj školi Dugave središnji hodnik nasuprot ulaza nakićen je također križem s tijelom raspetoga Isusa. Nevjerojatno je da prosvjetni djelatnici nisu u stanju psihologično zaključiti da takav svakodnevni prizor ne može biti zdravo ozračje za dječju psihu.





U Osnovnoj školi Ante Kovačića u Španskom nema, doduše, raspela ni križa, ali se tamošnji ravnatelj Jozo Hrga svakako potrudio učiniti što je mogao kako bi se, očito po svom mišljenju, dodvorio Bogu, istaknuvši uz masivan školski moto i sliku jednog poglavara jedne strane države!





Za slučaj da ne vidite dobro:




Da, križevima i ostalim vjerskim simbolima nije mjesto u državnim ustanovama, pogotovo u školama gdje imaju funkciju indoktrinacije, pranja mozga i masovne hipnoze. Zadarski "slučaj" samo je logički produžetak u vjerskoj megalomaniji uslijed dvadesetgodišnje nedefiniranosti propisa i zakona po tom pitanju te ignoriranja duha hrvatskoga Ustava. Da, Hrvatska je sekularna država, no postavljanje križeva po školama formalno nije niti dopušteno niti zabranjeno. Tako tumači prosvjetna inspekcija koju sam nedavno konzultirao i povodom nove prakse komercijalizacije školskih hodnika postavljanjem panoa s propagandnim plakatima pojedinih tvrtki i njihovih proizvoda. Trenutno se na ovim panoima u I. osnovnoj školi Dugave i Osnovnoj školi Ivo Andrić u Sopotu nalazi u Artura i Minimoye zapakirana reklama za mliječne proizvode Vindije, papirnati nastavak televizijske reklame što se ovih dana vrti.






Sutra će se možda tu naći oglasi telekomunikacijskih operatera. Prekosutra neka nova spačka. A neprosvjećeni prosvjetni radnici i njihovi ravnatelji dopuštaju odnosno čak nameću ovu bjesomučnu borbu za dječje duše i džepove. Nadajmo se da će se tema sekularizacije javnih prostora ubrzo otvoriti, a da će joj odluke poput one Europskog suda glede uklanjanja križeva iz škola u Italiji biti orijentirom i svjetlom na horizontu za izlazak iz ove nove vrste pravovjernosti koja je u hrvatskim javnim prostorima samo zamijenila onu nekadašnju socijalističku s petokrakama, srpovima i čekićima te slikama Josipa Broza ili Marksa, Engelsa i Lenjina.

Sve bi to zasigurno jednostavnije rekao Rambo Amadeus: Križevi i vjeronauk u školama su turbo-folk.


 

Etnolog @ 00:00 |Isključeno | Komentari: 50 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 14, 2010

Vilinski svijet je, ako je suditi prema brojnim mitovima i usmenoj predaji oduvijek bio prisutan među ljudima. Bilo da govorimo o tradicijskim usmenim bajkama ili legendama, epskim ili lirskim narodnim pjesmama, ili pak o frazeološkim književnim formama, poslovicama i izričajima- nailazimo na opise vila u prepoznatljivom kontekstu i ulozi. Vile su, prema tim izvorima, antropomorfna bića, izgledom mladih djevojaka izvanredne ljepote, uvijek u besprijekornoj bjelini. Imaju krasne duge, ponekad zlatne raspuštene kose što dosežu do njihovih nogu. Tijelo im je vitko i lagano, oči prodorne, a glas tako milozvučan da "...onoga, koji Vilu jedanput pjevati čuje, srce od miline kroz sav život boli, te on ne može više slušati Čovječjega glasa".



U skladu s tim, epiteti koji se vilama najčešće pripisuju su bijela, lijepa, gizdava, draga, tanka, hitra slavna, uzorita, mila, plemenita, vragolasta, ali i razbludna, grešna, huda, naudna. Ovi posljednji nagovještavaju nam i ambivalentnu prirodu vile, koja koliko god najčešće jest dobrohotna i sklona ljudima, toliko postaje opasna ako joj se čovjek na neki način zamjeri. Dvostruka se priroda vile očituje i u njezinom fizičkom izgledu: premda ljepotom i sjajem svoje pojave može osupnuti, donji dio njezina tijela odlikuju životinjske noge, najčešće magareće ili kozje. Prebivališta vila ovise o okolišu u kojem borave, pa ih dijelimo na zemne, vodene i zračne vile. Najbrojnije su zemne vile.

Hrvatska topografija obiluje vilinskim staništima i nije rijetkost da i naseljena mjesta preuzmu njihovo ime pa tako imamo mjesta Vilindolac, Vilište, Vilčić, Vilenjak itd. Poznata boravišta vila su i planine. Gotovo svaka planina ili gorje u Hrvatskoj ima u narodnoj predaji svoje vilinske dvore, a Velebit, Biokovo, Mosor, Dinara, Učka, Zagrebačka gora, Petrova gora, Papuk, Dilj, Samoborsko i Krapinsko gorje samo su neki od primjera. Sastajalište vila može biti i određeno drvo ili raskrižje puteva.

Narodna predaja govori o vilinskim sastancima s plesanjem vilinskog kola, i čuvenim vilinskim gozbama. Tim sjajnim i raskošnim gozbama s najslasnijim jelima, bezbrojnih okusa, bili su ponekad prisutni i ljudski odabranici ili odabranice. Upravo su oni, a ponekad i slučajni namjernici koji bi nabasali na vilu, tisućljećima pronosili svjedočanstva o vilinskom svijetu i njegovim osobitostima. U hrvatskoj pretkršćanskoj religijskoj kulturi te su osobe nazivane vilenicama i vilenjacima. Oni su u svojim seoskim zajednicama uživali poseban status jer su posjedovali sposobnosti da održavaju komunikaciju i kontakt s vilama. Taj bi se odnos najčešće stvarao u djetinjstvu ili ranoj mladosti, kada bi vile otele dijete, mladića ili djevojku te bi oni na neko vrijeme nestali iz zajednice. Po povratku bi manifestirali sposobnosti iscjeliteljstva, proroštva, te magijske zaštite od zlih utjecaja.

Gradeći svoje stvaralaštvo na predajnoj baštini, te pod utjecajem grčko-rimskog mitološkog nasljeđa, predstavnici hrvatske renesansne književnosti, pjesnici: Džore Držić (1461.-1501.), Mavro Vetranović Čavčić (1482.-1576.), Marin Držić (1508.-1567.), Nikola Nalješković (1510.-1587.) i drugi obradili su i svijet vilinskih bića. Između vila i ljudi u tim djelima, dolazi do prisnih, čak i ljubavnih odnosa. Junaci tih djela nailaze na vilu u pastirsko-mitološkom ambijentu i bivaju opčinjeni njenom ljepotom i često su spremni robovati joj do smrti. U prvom hrvatskom romanu (pisanom 1536.) Planinama Petar Zoranić (1508.- ?, između 1543. i 1569.) opisuje ljubav Dražnika i Novaka s vilama Jelom i Marom, a napisao je i djelo pod nazivom Vilenica.

Početkom 20. stoljeća novi je život toj usmenopredajnoj praslavenskoj baštini udahnula hrvatska književnica naročitog senzibiliteta, Ivana Brlić Mažuranić (1874.-1938.). U svojoj zbirci pripovjedaka Priče iz davnine profinjenim je uvidom i njegovanim jezično-stilskim izričajem uspjela dočarati patiniranost i autentičnost svojih priča i njihovih likova, privlačeći čitatelje svih generacija u čudesni svijet bajkovitosti gdje prebivaju Regoč, Palunko, Neva Nevičica, Jagor, Toporko, Potjeh, Stribor, Rutvica, Jaglenac, Bjesomar, Svarožić...



Upravo su iz ovog odabranog društva dva posebno dopadljiva lika svima poznatih imena, mala vila Kosjenka i član družbe Domaćih (malih kućnih duhova ognjišta) Malik Tintilinić, našli svoje mjesto i na ovoj seriji poštanskih maraka Hrvatske pošte. No, nadahnuće u vilinskim predajama ne prestaje niti danas, na početku 21. stoljeća. Neprolazna fascinacija onostranim, mogućnošću komunikacije između pragova različitih, a opet povezanih svjetova što supostoje na zajedničkoj planeti Zemlji, iznjedrila je i vrlo recentna umjetnička ostvarenja, naravno u suvremenom mediju filma i spektakla. Najbolji primjer za to svakako je ekranizacija Tolkienovog djela Gospodar prstenova koji najsuvremenijim efektima modernom čovjeku ispunjava pradavnu potrebu za uvidom u mitske razine, i nadomješta izgubljeni kontakt s vilinskim svijetom.

(Ovaj tekst objavio sam na pratećem letku uz seriju maraka Hrvatski vilinski svijet Hrvatske pošte 2003. godine. Autorica vizualnog rješenja je akademska slikarica i dizajnerica Sanja Rešček. Tko želi više saznati o pretkršćanskom kultu vila i njegovim nositeljima vilenicama i vilenjacima, evo preporučene literature.)


Etnolog @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 6, 2010

Preminula je Iva Bagić. Dvadesetpetogodišnja voditeljica RTL televizije. Od tumora na mozgu. Kao glavnu vijest na svojim naslovnicama to prenose vodeći portali Index, Jutarnji, Večernji, Net, T-portal... Koja su profesionalna i životna postignuća te mlade djevojke kojima je zaslužila ovoliki publicitet na svom odlasku? To se ni u jednom tekstu ne navodi. Slabo pamtim sva ta prolazna, slična i nebitna televizijska lica voditeljica, pa sam tek nakon konzultacija uspio iščeprkati da je nekoć vodila trač magazin Ekskluziv i dosta davno emisiju tipa Šaljivi kućni video. Drugo nisam uspio saznati. Ovaj silni medijski hommage tim je neshvatljiviji.




No čak i ako prihvatimo da u svijetu medija postoji konstantna glad za vijestima o licima koja su poznata samo po tome što su poznata, a pogotovo kad je riječ o vijestima koje izazivaju emocije, neshvatljivo je nešto drugo. Brzojav sućuti obitelji preminule Ive uputila je i premijerka Jadranka Kosor. "S dubokom sam žalošću primila vijest o smrti Vaše voljene Ive. Ne postoje riječi utjehe koje bi mogle ublažiti agoniju gubitka voljene osobe, pogotovo kada završi jedan mladi život u trenutku u kojem je tek zapravo trebao početi.

U ovim tužnim i bolnim trenucima za Vašu obitelj, Ivine prijatelje i poznanike, ali i sve one koji su je znali s malih ekrana i bili očarani njezinim mladalačkim šarmom, beskrajnom voljom i pozitivnom energijom, molim Vas primite izraze duboke sućuti i suosjećanja, u ime Vlade Republike Hrvatske i moje osobno", stoji u brzojavu.

Prije pola godine u pedesetprvoj godini umrla je moja dugogodišnja prijateljica i kolegica Olgica Tomik, dipl. hispanistica i indologinja. Radila je u dokumentaciji i izdavaštvu Instituta za etnologiju i folkloristiku. Dvadesetak godina svoga rada uložila je u funkcioniranje jedne znanstvene ustanove, bila njezin marljivi kotačić, kao izvršna urednica institutskog znanstvenog časopisa prelomila je i tehnički uredila čitav niz njegovih hrvatskih i engleskih izdanja. Također je bila izvršna urednica niza monografija u izdanju instituta. U mladosti je bila vrlo aktivna u Hrvatskom društvu esperantista, bila njegova tajnica i radila na idealističkoj misiji širenja univerzalnog i laganog međunarodnog jezika. Pored svega, bila je i osoba kojoj su mnogi kolege pristupali intuitivno osjećajući njezinu Riblju empatiju i stoga dijelili s njom svoje životno breme.




Kad je, također prerano, umrla od kratke i teške bolesti, nijedan portal nije to objavio, nijedne novine, nijedna televizija. Ni predsjednica Vlade niti resorni ministar nisu uputili svoje brzojave sućuti. Zašto? Čime je jedna tv-voditeljica beznačajnih emisija kratkog staža zaslužila toliku počast i primat pred dugogodišnjom korisnom radnicom ovoga društva? I ne samo pred Olgicom već stotinama Olgica i njihovih muških pandana, vrijednih članova ovoga društva koji umiru tiho i neuočljivo za javnost nakon niza godina predano i korisno odrađenog posla na svojim radnim mjestima?

Odgovor je samo jedan i on upućuje i ovim primjerom da se nalazimo pri dnu ovog mračnog doba u kojemu su svi parametri normale i zdravog razuma izokrenuti, iskrivljeni i pervertirani. Orwell je projicirao sljedeće postulate u njemu buduće društvo u kojem mi danas živimo: "Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć." Mislim da je mogao dodati i još jedan, jer on odražava kriterij važnosti koji danas prevladava: Nebitno je bitno.


Etnolog @ 23:48 |Komentiraj | Komentari: 64 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 28, 2010
Ostale su još dvije fotografije odnosno dva stiha iz ove serije. Prvi je asocijacija na nepregledne nizove stanova i ljudi u njima koji žive nikad fizički bliže, a nikad susjedski i ljudski otuđenije. U čitavoj Hrvatskoj nema boljeg primjera od Mamutice u Travnom. Drugi je stih zamišljen kao misaoni oblačić u stripu iznad glave kipa na ulazu u Umjetnički paviljon na Trgu kralja Tomislava. Pomislio sam što bi mogao reći jedan takav lik da može opisati svoja opažanja tijekom desetljeća za vrijeme kojih je promatrao zbivanja u svom i širem vidokrugu. Mislim da bi zaključak jednog takvog strpljivog promatrača morao biti upravo ovakav, sintetski i filozofski.




Like an endless stream

Of You and Me,

There It is, and He, and She,

And more of Us, and Them, and Those,

And That, and These are streaming close.

 

They are here

And so are we.

We're so near

It's hard to see.

____________________________________________







This is strange:

All across the horizon's range

There's always something new,

But never really any change.


Etnolog @ 21:22 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 14, 2010

Nastavljamo u istom ritmu, s pretposljednjim kvadrilogijskim poetičnim postom u ovome nizu. Možda je nekome već dosta, ali - hej - malo ravnoteže za desnu polutku mozga ovome blogu nije naodmet, zar ne?! 


_______________________________________________________________________





Come

Or leave

Be it at your will.

 

Leaving

Or coming

The door is open still.






The river of life brings joy and torment.


The mind is floating between the Future and the Past.

Anchor yourself to the shore of this moment,

And let the presence of the Present last.









To move, to go, to will, to strive

That is to be alive

Under the vast open sky

To learn, to do, to ride, to dive...









Beauty's all around me,

Beauty's all I see,

Whether made by man's hand,

Or by God's hand painted tree.






Once I'm gone


Don't be sad

But be glad

To die is not to be dead.








But the people that are clinging

To the souls of the dead,

Don't really have an inkling

How useless are the tears shed.

 

 

 

Etnolog @ 07:00 |Komentiraj | Komentari: 64 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 5, 2010
S obzirom da su komentari bili većinom pozitivni, evo i nastavka sinergijske foto-poezije.




Somewhere in my recollection,

As an ancient imprint in my mind,

There exists a memory

Of a  wonderful sight.





Round, and round, and round we go,

From winter to spring, from summer to fall...

Round, and round, the hours spin,

One, two, three, four..., eighteen, nineteen...





I've come to go,

I didn't come to stay.

My presence is of short term,

And than I'll go my way.




"Don't carry the world upon your shoulders",

Once upon a time sang Sir Paul.

But how to escape the Global World Moulders

Pressing our backs against the wall?





Pupil of the eye frozen in terror,

The moment when innocence and cruelty meet;

If we can ignore that, we must be in error,

Over the blood crying eye saying: "Bon appétit!"

(Napomena: uz ovu posljednju fotku išla je još jedna, oderanog janjeta kako visi okačeno za nogu u jednoj dolačkoj mesnici, s izbuljenim okom koje se još nalazilo u krvavoj duplji. Fotka je napravljena u analognoj tehnici, zato je nema ovdje.)


Etnolog @ 22:02 |Komentiraj | Komentari: 53 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 25, 2010

Prije nekih sedam godina frendica Suzana odlučila je poći u Dublin studirati fotografiju. Za prijavu morala je složiti portfolio svojih fotografija. Odlučila se za ono što joj je najbliže i nadostupnije, motive Zagreba. No palo joj je na pamet da bi bilo zgodno popratiti fotografije stihovima hrvatskih pjesnika, pa me zamolila za pomoć u lociranju engleskih prijevoda odabranih stihova. Ubrzo se pokazalo da takvo što neće biti moguće pronaći jer ne postoji. Potom je pala ideja da bih ja mogao pokušati prevesti ih. Od desetak bio sam zadovoljan otprilike s dva pokušaja. Tada je, znajući za moju povremenu sklonost stihovanju, predložila da napišem vlastite stihove potaknute fotografskim motivima. I eto, u nastavku slijede neke od fotografija iz portfolija sinergijski popraćene mojim stihovima. Netko će uživati u jednom, netko u drugom, netko ni u čemu, netko u oboje. A frendica? Upala je iz drugog pokušaja. I nedavno diplomirala!







The moment you give

Is the moment you receive;

When you get - the loosing starts,

When you loose - you're ready to retrieve.

 

Yes, yes, yes, but who thinks in a philosophical fashion

When his senses and mind are stirred up with passion?








Sometimes just a glance,

Can induce in me a trance,

Of primordial beauty,

And harmony,

At every stance...

Just a glance...








Lean on me, I will help you stand;

Together we are stronger, holding hand in hand;

Let our colours and textures harmoniously blend;

Our foundations built on rock, never on sand.
 





Too many people live petty lives,

Some leave traces that are bold,

Easing the struggle of workers, children, housewives,

Being remembered as a heart of gold.








In my garden there's a rose.

In my garden there's a ladder.

A ladder that to nowhere goes,

And a rose that says: "It'll be better".


Etnolog @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 66 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 28, 2010

Nedavno sam dobio forvardušu čiji tekst slijedi nešto niže. Kako sam se bavio proučavanjem progona vještica u novovjekoj Europi (općeprisutna je iluzija da se zbivao u srednjem vijeku), podsjetio me na procese koji su prethodili lovu na vještice 15.-18. stoljeća. Naime, već su i prije postojale predrasude i zazor prema određenim društvenim skupinama poput gubavaca, Židova i muslimana, da bi uslijed ekonomskih, zdravstvenih i drugih socijalnih napetosti u Francuskoj u 14. stoljeću došlo do stvaranja predodžbe kako postoji izvjesna zamišljena urota. Protiv koga? Države, kršćana, zdravih - svejedno. Došlo je ne samo do društvene izolacije i zazora već i do fizičkih obračuna i likvidacija. Potom je slijed gubavci-Židovi-muslimani nadopunjem raznim drugovjercima koje je Crkva proglasila "hereticima" s kojima je također izvršen krvav obračun. Na kraju tog slijeda iracionalnosti i predrasuda, prvom pol. 15. st., iskristalizirat će se teološka teorija o uroti protiv kršćanstva: predodžba o postojanju grupa muškaraca i žena što prakticiraju neku novu vrstu čarobnjaštva pod okriljem Sotone, provodeći seksualne orgije, moreći djecu, ritualno se odričući križa i vjere. Nešto kasnije tom skupu predodžaba pridružit će se i one najpoznatije o noćnim letovima na sabat i sposobnosti metamorfoze vještica u životinjski oblik.

Imajte na umu da se kristalizacija ovakve složene predodžbe u umovima svećenika i teologa zbivala duže od stoljeća pod utjecajem raznih pučkih vjerovanja, društvenih procesa, te naročito ekonomski, društveno i zdravstveno kriznih razdoblja. (Krize su naročito plodno tlo za bujanje iracionalnosti, traženje krivca i žrtvene janjadi.) Neki od tih predodžbenih elemenata postojali su i još od razdoblja ranih stoljeća kršćanstva dok je bilo anonimna sekta kojoj su također pripisivane gadosti poput orgija, kanibalizma i sl. (sjetite se prethodnog posta, tko iz povijesti ne izvuče spoznaju i pouku, prinuđen je da je ponavlja).

E sad, stiže meni upozoravajući forvard s namjerom alarmiranja javnosti o zbivanjima u Osijeku. Nepotpisan, nepravopisan (malo sam ga uredio za objavu), pun tvrdnji bez ijedne potvrde. Imajući na umu gore napisano, te našu stvarnost u kojoj prijete boleštine, financijski je slom, Zemlja se trese, klima se mijenja, društvo je u previranju... ovaj mail odmah sam dijagnosticirao kao ksenofobni pamflet. Uostalom, procijenite sami:


KINESKI SHOP I TRGOVINA ORGANIMA (u Osijeku)


           Priča se po gradu da su dvije ženske osobe bile zarobljene u podrumu kineskog shopa (informacija provjerena u MUP-u, postoji i službeni zapisnik) pa molim ako netko zna kakvu informaciju neka ju ovdje objavi za dobrobit naših sugrađanki da ne ulaze više u dotičnu radnju...
           Naime o čemu se radi..

           Slučaj 1.
           Dovezao dečko curu u kineski u 19.20 i ostaje vani parkiran u svom automobilu ona ulazi na brzinski shoping, on ju čeka vani u autu do 19.50 i sumnjivo mu je što je nema tako dugo i odluči otići po nju u trgovinu. Ulazi unutra i pregledava prizemlje i kat radnje, ali nje nema nigdje. Lagano ga hvata panika i počinje ju dozivati, međutim od nje ni traga ni glasa. Pita trgovkinje, ali one kažu da ju nisu vidjeli? (a sve je okruženo video nadzorom). Silazi do SONIC banke i priča priču zaštitaru koji zove policiju. Policajci dolaze i pročešljaju cijelu trgovinu i cure nema. Otkrivaju da postoji skriveni prolaz iz trgovine u podrum zgrade i odluče pročešljati podrum. Silaze u podrum i imaju što vidjeti (scena kao iz horor filmova) cura svezana sjedi na stolici omamljena u nesvijesti, a kraj nje torba sa kirurškim instrumentima i neka dvojica kretena u pokušaju bijega. Ustanovilo se da se radi o trgovini organima. Jadna cura završila na psihijatriji, na sreću nisu joj uspjeli nauditi...

           Slučaj 2.
           Bračni par srednjih godina, ista situacija, ona ide malo u shoping on će ju pričekati vani pola sata prije zatvaranja... On je strpljivo čeka i u jednom trenutku vidi kako trgovkinje zatvaraju radnju (???) a žena mu nije izašla. On doleti do njih, a one kažu da nema nikoga da zatvaraju. Čovjek momentalno sa svog moba zove policiju koji dolaze na sreću brzo i upadaju u radnju i nalaze gospođu u podrumu radnje svezanu i omamljenu. Znači ista priča (ali na sreću neozljeđenu).
           Obje priče su provjerene, znači nisu nikakva nagađanja, službene osobe su potvrdile i postoje zapisnici, pa sad ja vas dragi moji sugrađani pitam nekoliko stvari?

           1. Zašto nigdje u novinama o tome nije pisalo ili na TV? (Da se ljudi upozore u najmanju ruku.)
           2. Kako to da trgovkinje nisu ništa znale o podrumu?
           3. Zašto ta trgovina nije zatvorena ili zapečačena dok istraga traje ili pitanje da li uopće traje?
           Pa jel moguće uopće da se ovakve stvari dešavaju u našem gradu i da prolaze nekažnjeno dok netko ne nastrada?
           Obje priče su se dogodile u razdoblju od mjesec dana i ta trgovina normalno radi kao da ništa nije bilo... Zar je moguće da su kosooki toliko jaki da su sve službe potplatili da se sve zataška? Zamislite sad da se ovo dogodi netkome bliskom vama...
           Ja nemam riječi i ove priče mi zvuče kao da su daleko od nas ali nažalost to se dogadja u centru našeg ljepog Osijeka i odlučio sam je svima ispričati pa valjda će doći i do pravih ljudi koji će tome stati na kraj.. Isto bih i zamolio i vas koji ovo pročitate...

         Uz pozdrave

Da ovakvi pamfleti mogu imati učinka na prosječan puk govori i tekst onoga tko ga je proslijedio koji kaže: "Ja puno ne ulazim u Kineske dućane, a sada ću još i manje..................bez obzira na istinitost ...........za svaki slučaj! Pitanje je samo dana kad će se ista stvar dogodit u Zagrebu, a to je učestala pojava u Trstu u Italiji. Čuvajte sebe i svoje, posebno djecu!!!!!!!!!!!!!!!!!"

Što se mene tiče, ukoliko vam netko otme djecu, prijatelja, rodbinu u svrhu žetve organa za transplantaciju, sva je vjerojatnost da će to prije učiniti neka bratska hrvatsko-srpska mafija kako već surađuju u automobilskom, duhanskom, atentatorskom, naftnom i inom kriminalu, nego naši sugrađani Kinezi. U vremenima krize koja tek slijedi čuvajmo se stereotipa, predrasuda i iracionalnosti.

Evo, u prilog ilustracije nastojanja mojih/naših susjeda Kineza na uklapanju (na moju etnološku žalost) u zapadnjačke trendove i life style, objavljujem fotke s vjenčanja jednog kineskog para snimljene s mog prozora svibnja prošle godine:






















Etnolog @ 09:34 |Komentiraj | Komentari: 53 | Prikaži komentare

TagList
Brojač posjeta
112402
Sat
Mjesec
CURRENT MOON
Statistika

Arhiva
« » ruj 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.